Svatko tko preporuči ulaganje ulagačima mora im pružiti savjete specifične za ulagače i nekretnine. Pregled najvažnijih obveza i mogućih posljedica netočnih savjeta.
Bilo da planirate mirovinu, gradite bogatstvo ili ulažete u nasljedstvo – mnogi se ljudi oslanjaju na preporuke svoje banke ili savjetnika pri donošenju financijskih odluka. Ako se ulaganje odvija drugačije od očekivanog, postavlja se pitanje ispunjava li savjet zakonske uvjete.
Nije svaki gubitak posljedica pogreške u savjetu. Ulagač općenito snosi ekonomski rizik ulaganja. Međutim, preduvjet je da je preuzeo ovaj rizik na temelju ispravnog savjeta.
Kako nastaje ugovor o savjetovanju
Osnova obveza najčešće je ugovor o savjetovanju. Ovo ne mora biti zaključeno u pisanom obliku. Prema sudskoj praksi, do toga često dolazi prešutno kada investitor kontaktira banku ili savjetnika u vezi s odlukom o ulaganju - ili obrnuto - i tada započne konzultacija.
Potrebno je razlikovati čisto investicijsko posredovanje, kod kojeg je glavni uvjet davanje točnih podataka o ulaganju, od poslovanja bez savjeta, kod kojeg klijent samostalno daje nalog. Razlikovanje može biti teško u pojedinačnim slučajevima, ali je važno za opseg obveza.
Savjeti prilagođeni investitorima
Preporuka mora odgovarati osobnosti investitora. Savjetnik se stoga prvo mora raspitati o relevantnim okolnostima ako mu one već nisu poznate. To posebno uključuje:
- Poznavanje i iskustvo s financijskim instrumentima
- financijske okolnosti i sposobnost snošenja gubitaka
- investicijske ciljeve, kao što su sigurnost, prihod ili mirovina
- spremnost na preuzimanje rizika i planirani horizont ulaganja
Svakome tko jasno želi sigurno ulaganje za mirovinsko osiguranje općenito se ne bi trebao preporučiti proizvod sa značajnim rizikom gubitka kao prikladan.
Savjeti za pojedine nekretnine
Osim toga, savjet mora biti primjeren investicijskoj nekretnini. Investitor mora biti informiran o karakteristikama i rizicima koji su bitni za njegovu odluku. Ovo se odnosi na opće rizike kao što su gospodarski i tržišni razvoj, kao i na specifične rizike specifičnog proizvoda, kao što je mogući rizik potpunog gubitka, ograničena mogućnost trgovanja ili dugoročni rokovi.
Podaci moraju biti točni, potpuni i razumljivi. Prema sudskoj praksi, banka koja uključi proizvod u svoj program savjetovanja mora ga prvo ispitati uz uobičajenu kritičku ekspertizu. Jednostavno predavanje brošure ne zamjenjuje automatski usmenu informaciju; Ključno je, između ostalog, je li investitor imao dovoljno vremena pročitati dokumentaciju prije donošenja odluke.
Naknade, sukobi interesa i dokumentacija
Ulagači bi trebali moći procijeniti je li preporuka dana isključivo u njihovom interesu. Prema sudskoj praksi, banke stoga moraju dostaviti podatke o naknadama koje su primile za prodaju proizvoda od treće strane. Zakon o trgovanju vrijednosnim papirima (WpHG) također sadrži zahtjeve za postupanje u slučaju donacija i sukoba interesa, kao i za objavljivanje troškova.
Iz regulatorne perspektive, tvrtke za investicijske usluge također su obvezne provjeriti prikladnost preporuke u skladu s odjeljcima 63 i dalje. od WpHG. Privatni korisnici dobivaju izjavu o prikladnosti koja objašnjava kako je preporuka prilagođena njihovim ciljevima i okolnostima. Za mnoge proizvode potrebno je dostaviti i kratku informacijsku tablicu.
Posljedice netočnog savjeta
Ako konzultant svjesno prekrši svoje dužnosti, može se razmotriti zahtjev za naknadu štete u skladu s Odjeljkom 280 Njemačkog građanskog zakonika (BGB). Investitor se tada mora postaviti u poziciju u kojoj bi bio bez netočnog savjeta. To često rezultira poništenjem ulaganja: povratom uloženog kapitala u odnosu na prijenos ulaganja, pri čemu se sve primljene raspodjele moraju uzeti u obzir.
U načelu, investitor mora obrazložiti i dokazati savjetodavnu pogrešku. Treba voditi računa i o zastari. Prema člancima 195. i 199. Njemačkog građanskog zakonika (BGB), redoviti rok zastare je tri godine i počinje teći na kraju godine u kojoj je potraživanje nastalo i ulagač je postao svjestan relevantnih okolnosti ili ih je trebao saznati bez krajnje nepažnje. Bez obzira na znanje, takva potraživanja zastarijevaju najkasnije u roku od deset godina od nastanka.
Zaključak
Investicijski savjeti vezani su uz jasne pravne standarde: preporuka mora odgovarati investitoru, a rizici proizvoda moraju biti prikazani točno i razumljivo. O tijeku razgovora i dostupnim dokumentima ovisi hoće li u pojedinom slučaju biti pogreške u savjetovanju i može li se to dokazati. Ispitivanje se ne smije nepotrebno odgađati zbog zastare.
Česta pitanja
Ne. Gubici cijene sami po sebi ne predstavljaju odštetni zahtjev jer rizik ulaganja uglavnom snosi investitor. Odgovornost zahtijeva da je savjet bio netočan i da je ta pogreška bila uzrok odluke o ulaganju.
Obično da. Prema sudskoj praksi, ugovor o savjetovanju može se sklopiti prešutno započinjanjem savjetovanja o investiciji. Za to nije potreban pismeni ugovor.
Primjenjuje se redoviti zastarni rok od tri godine koji počinje teći istekom godine u kojoj je ulagatelj saznao ili je trebao saznati za okolnosti iz kojih proizlazi potraživanje. Neovisno o tome, zastara nastupa najkasnije u roku od deset godina od nastanka tražbine.
